Šta god neko imao i kako god nečiji život izgledao – mala je verovatnoća da ima sve što bi hteo.
Svakome od nas nešto nedostaje. Nešto bi smo hteli, a nemamo i možda nikad nećemo imati.
Nešto imamo, a da možda nismo ni svesni vrednosti imetka.
Nekome tudj život deluje kao san, iako baš i nije. Ili izgleda da smo dotakli dno iako ima i nečeg dobrog u celoj priči.
Ko kaže da mu je sve u životu kao da je junak najlepše bajke ikad napisane – istina mu baš i nije jača strana.
Svako ima pravo da veruje u šta mu volja, kao što ima i pravo da bira hoće li biti saučesnik u nečijoj iluziji.
“Najlepše stvai se dešavaju drugima. Međutim, oni to ne znaju. Oni misle kao i mi: da se najlepše stvari dešavaju drugima.” – Duško Radović 😀
Odlicno receno :D.
Koliko istine u Tvom tekstu i rečima Radovića!
Pa i to je sasvim normalno,ako nešto nemaš,znaš ka čemu težiš. Ako ti je sve ravno,onda si flegman 😉 Težim ka promenama, jer me nezadovoljstvo ka njima gura 😉 Ne možeš znati sve pogledom, niti imati sve što želiš najednom. Nešto nikada,nešto nekada 😉
Kompleksna tema. Kad bih sad krenula da pisem, kraj se skoro ne bi video :D.
Svako je krojač svoje iluzije 🙂
Dobro je dok to odelo ne pokusava navuci i nekom drugom ko ima drugaciji stil oblacenja :D. Mada i za to ima leka :D.
Nećeš mi verovati, ali poznajem jednu žensku personu, kojoj je iluzija stil života. Ali… za to postoji valjan razlog, ne bih da ga pominjem… Ni malo nije lep 😦
Verujem da znas. Pa i ja sama sigurno nekad odlutam u one sfere koje mi se više dopadaju od realnog, koliko god da sam tip za stajanje na majčici zemljici 🙄 .
Savršen život, na svu sreću, ne postoji, jer da postoji bio bi mnogo dosadan, a ljudska vrsta bi nazadovala. Ovako, nedostaci nas teraju da iznalazimo nova rešenja, da budemo kreativni, da stvaramo. A iluzija… malo begstvo od stvarnosti, pod uslovom da je konzumiramo u umerenim količinama.
Saučestvovanje u tuđim iluzijama je ili licemerje ili dijagnoza.
Da, da… Raznih nas ima…
Ima ima-šarenoliko na sve strane