Pažnju mi je privukao naslov novinskog teksta i dobra fotografija*. Ni naslov ni fotka, nažalost, nisu „dobri“ onako kako bi smo očekivali jer se tiču bolesti, ali i jedno i drugo Vas poziva na čitanje i razmišljanje. A valjda je to neki smisao i dovoljan povod da se obrati pažnja.
U pitanju su deca Ugande koja već neko vreme oboljevaju od nepoznate, smrtonosne bolesti. Na fotografiji možete vidite sklupčano tamnoputo dete prekriveno tankim prekrivačem koje leži na interesantnoj podlozi od nekog pruća ili tanko sečenih dugačkih traka drveta, vešto isprepletanih. To je, možda, jedini lep detalj u ovoj priči.
Neko će reći – pa zar nema u Srbiji gladne, obespravljene dece, nego je morao da ti „zapadne za oko“ baš članak o deci Ugandi… Naravno da ima i nisu od manje važnosti. Sličnih primera tuge, nemoći, potrebe da se pomogne…ima na sve strane. I svi će doći na red da se na njih obrati pažnja, ako to zaista želimo. Dovoljno je da se osvrnete preko ramena i pogledate sopstveno okruženje. Ko zna šta ćete sve primetiti, a da niste ni znali da postoji.
Hiljade dece u Ugandi obolelo je od tzv. „klimajuće bolesti“, kako je nazivaju upravo zbog jednog od simptoma. Osim klimanja glave, ostali simptomi su grčevi, epilepsija, napadi, problem rasta, mentalna retardiranost, iscrpljenost, slepilo, stalno drhtanje ruku, nekoordinisani pokreti udova. Strašno, zar ne… ?
Medicinski stručnjaci, kao i nevladine organizacije koje se bave ovim ozbiljnim problemom, već nekoliko godina pokušavaju da odgonetnu o kakvoj se bolesti zapravo radi. Postoji i pretpostavka da je u pitanju neka stara boljka (pretpostavljam da to znači poznata bolest), ali sa novim simptomima. Nažalost, stručnjaci su postigli jedino kontrolisanje napada, dok se bolest i dalje širi. Oko dve stotine dece je već umrlo, a procenjuje se da je zaraženo oko tri hiljade pa čak i više dečaka i devojčica.
Možda mi se samo čini, ali deluje kao da teške bolesti, veliki problemi, češće pogađaju već i onako ugrožene kategorije stanovništva, zemlje kojima i bez novih problema uopšte nije lako. Onda mi se prosto nametene sledeće pitanje: Da li to priroda čini selekciju i odabir jakih na račun slabih ili joj pomaže čovek uz podršku znanja, nauke, tehnologije ?
Autor teksta / Written by: Tatjana Milic Babic
____________________________
Dobra predpostavka da “… priroda čini selekciju i odabir jakih na račun slabih ili joj pomaže čovek uz podršku znanja, nauke, tehnologije ?” Meni se čini da je više u pitanju ono iza “ili”. To je zabrinjavajuće.
Slicno mislim. Nekako se mnogo cesto desavaju nepoznate, a fatalne bolesti, katastrofe velikih razmera nepoznatih uzroka, lekovi koji najednom i nisu tako dobri i delotvorni, hrana koja i nije bas tako zdrava kao što je u početku rečeno, jedna roba koja ide na zapadno tržiste i ista takva roba ali “prilagožđena” istočnom tržištu…… Mnogo slučajnosti sa lošim ishodom za neke delove populacije.
I moj glas ide na tu “ili” stranu… nažalost.
Pretpostavljam da si shvatila – i moj, takodje…
Priroda ne pravi selekcije na bogate i siromašne, vać bolesni um onih koji vladaju i koji će uništiti planetu.
Naravno :OK:.
Zaboravio sam da lajkujem i da te pohvalim što te i ovakve teme dotiču. 🙂
Hvala za pohvalu. Stavicu smajlija (:D) iako znam da ove teme više bole nego što mame osmeh.
Volim da obratim pažnju na teme ovakvog tipa iako me uvek duša zaboli zbog sličnih priča i sudara s realnošću, al’ valjda je za nešto dobro to što imamo imamo dušu… :OK: 😀
Tačno se zna ko pravi sve te “nepoznate” bolesti i uvek sve takve teške boleštine kreću iz Afrike. Čudo jedno, pa ni jedna iz Amerike. Kako ništa na njih ne udari nego u najsiromašnije i najbednije.
Gade mi se, a da mogu da im pomognu, mogu, to je sigurno, ali NEĆE, ne isplati se, treba ih sve potamaniti, pa naseliti Amere. Fuuuuuj!
Sigurno neka lepa, al’ siromašna zemlja (a svakom je svoja zemlja verovatno najmilija) nema ni sredstava ni interesa da samu sebe uništava, bar ne obični smrtnici… Duša mi se rastoči kad vidim slike dece i odraslih (kao i životinja) koji gladuju u tamo nekoj pustoši, razboljevaju se, umiru od gladi pored lešinara koji čekaju da se njima pogoste. U ovoj priči možda takođe postoje lešinari, ali u drugačijem izdanju.
Baš tako…
Ameri sestro… Ameri… ‘ebla im ja mater debilnu (izvinjavam se što psujem, ali i ovo je bilo strogo kontrolisano)
Znam ja da ti mozes i bolje (ma mogu i ja, da se ne lazemo :lol:) ali ovo suptilno psovanje je s razlogom :OK:.
Potpisujem Duduelixir… Nema se tu šta dodati ili oduzeti…
Prakticno svi koje iskomentarisasmo mislimo slicno …
Pridruzujem se Dudinom i tvom misljenju a ne mogu a da ne dodam “milosrdnog andjela” “osiromaseni” uranijum i prinudna vakcinisanja ko zna cime – jasno je zbog cega.
Da, da… I to sto si dodala je, nazalost, na mestu…
Svaki put kada kupujemo stranu robu… (domaće je sve manje i manje) podupiremo američki (nezajažljiv) sistem raspodele dobara… u kome (mali) ljudi nisu bitni ako ih poredimo sa kapitalom… Bog nam je dao slobodnu volju… a izgleda da je malkice preterao 😉
On je valjda imao poverenja, a mi ga … preterasmo… 🙄 😀 Ili bar oni koji imaju novac i moc i koji od besa ne znaju sta ce sa pomenutim. Bar ne u pozitivnom smislu.
Evo još jedan potpis za teoriju korišćenja Afrike kao velike besplatne ljudske laboratorije. U stvari, možda bi čak finansiranje u podizanje Afrike na nivo dostojnog života za nejne stanovnike bio zamajac za svetsku ekonomiju, otvorila bi se polja za nova finansiranja, ali na kome bi se onda sve to isprobavalo i testiralo? I gde bi se glumatala humanost? Prljave političke igre ne znaju za dušu 😦
Duse ne za lek… Bas tako.