Dje me nadje….

Do prosle godine jedan vlasnik, od ove godine drugi. Narucila sam frigane / przene lignje (to su vam one na kolutice), jer lignje volim…ne bas vise od zivota, ali mnogo❤. Ono sto sam dobila bilo je katastrofalno. 

Volim da jedem, volim da skuvam, znam da pripremim lignje, a definitivno znam sta valja kad je hrana u pitanju. Ovo je bilo nesto sto ne biste prepoznali da vam ne kazu sta je u tanjiru. Kao da su lignje dehidrirale, zgrcile se i skupile do neprepoznatljivog. Suvo, zguzvano, skoro bez ukusa. Kolicina…pa sumnjam i 100 gr da je bilo. Jela sam sa knedlom u grlu i molila Boga da me ne pitaju da li sam zadovoljna jer necu moci da odglumim. Na njihovu srecu nisu pitali.

Detalji unutrasnjosti kafica Bolero (Karin, HR). 21.08.2017, Samsung mob. Kolaz uradjen pomocu aplikacije PhotoFrame.

Nisam mogla da slikam tu sramotu jer me je stid u njihovo ime. Objekat je u sklopu kafica Bolero (Karin) tj rade u tandemu: Bolero nudi sta cete popiti, a ovi drugi hranu. Bolero je ok, a oni sto nude klopu – ne bas. 

Kvalitet ostalih jela jos ne znam, ali lignje ne narucujte osim ako umirete od gladi te vas samo one mogu spasiti sigurne smrti…

Tekst i foto: Tatjana Milic Babic

This entry was posted in Некатегоризовано, HRANA / FOOD, PUTOVANJA / TRAVELS, UZIVANJE U HRANI / ENJOYING FOOD and tagged , , , , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s