Mrtva sam umorna kao da sam orala i kopala (što bi rekao moj pokojni ćaća), a ne odmarala. Znam, zvučim kao neka bakuta koja tamo nešto drobi dok ima ko zna koliko onih koji bi se rado menjali za ovakav umor. No, šta ću. Treba valjda i takvih kugli zemaljskoj.
Senj (hrvatsko primorje), 31.07.2019.
Juče, na plaži, krenem da čitam knjigu “Marsovac” (Endi Vir). Davno kupljena (2015) pa je i Bog zaboravio (kamoli neću ja), a pošto imam dosta knjiga, razmišljajući pred put šta da ponesem za čitanje, naletih i na nju te je stavih u jednu od (brojnih) putnih torbi (apsolutni sam antitalenat za pakovanje pa ostavljam utisak kao da se selim).
Naveče sedoh u kafić, odoh na internet, kad….u ponudi tekstova sa neta zanimljiv naslov (“Humans will never colonize Mars” by George Dvorsky) dok upravo čitam knjigu u kojoj se radi o Marsu, a pominje se i kolonizacija. Apsolutno nikome nisam pominjala šta čitam, nisam pretraživala internet na tu temu, nisam pisala mejlove, sms poruke odgovarajuće sadržine…ama baš ništa od toga. Zanimljivo. U telepatskoj sam vezi sa google-om, izgleda.
Naslovna strana “Marsovca”, autora Endija Vira.
Inače, knjigu “Marsovac” privodim kraju. Naučna fantastika, vrlo dobro napisana. Ima interesantnih momenata vezanih za geologiju, informacionu tehnologiju, snalaženje “uz pomoć štapa i kanapa”, praktičnih objašnjenja raznih akcija glavnog junaka, duhovitosti.
Knjiga okupira pažnju, radnja je napeta, puna iščekivanja i “vuče” ka zadnjim koricama. Posebno obratite pažnju na biografiju autora jer će vam onda štošta tokom čitanja knjige biti jasnije. U svakom slučaju, knjiga je za preporuku.
Tekst i foto: Tatjana MB.
Fotografije napravljene mobilnim telefonom (Nokia 3), a obrađene pomoću besplatnih aplikacija Photo & Picture Resizer i Add Watermark.
Ja upravo čekam da nas opiči asteroid, dakle, nešto tu ima… Ti-ru-ri-ruuu ti-ru-ri-ruuu
E…. A ja zaboravih da sinoć pratim situaciju na nebu….😐
Ja legla i čekala, rekli nikad bliže Zemlji. Jebem ih u proračune.