Vratih se tabletu. Ne moram, niko me ne tera. Ali želim. Prvo, kupljen je s ljubavlju. Drugo, izazov je. Treba ga savladati. Naučiti nešto novo. Korak napred. U nečem što volim. A to se, na kraju krajeva, i računa, zar ne ? Ono što volimo, ne ugrožavajući druge, a čemu smo ipak stigli da posvetimo bar deo života.
Pročitah i drugu knjigu u poslednjih 10ak dana. Ovaj put ne “svoju”, već jednu od onih koje nam je ostavila na korišćenje vlasnica apartmana. “Kuća abecede”, autora Jussi Adler – Olsen.
Od istog pisca imam dve (2) knjige – “Ženu u kavezu” i “Poruku u boci”. “Kuću abecede” do sad nisam bila u prilici čitati te mi je odmah “zapala” za oko. Bukvalno s vrata. Na dolasku.
Donji Karin, deo plaźe.
Na plaži završih posljednjih 50ak strana. Ne mogu sada precizno da se setim detalja onih Olsenovih knjiga koje imam ali znam da im je zajedničko to da su obimne, sa detaljno razrađenom radnjom na više uporednih nivoa, da drže pažnju i da ih vredi pročitati.
Naslovna strana “Kuće abecede” u omiljenom kafe baru “Cadena”, plaźa.
Slično je i sa “Kućom abecede”. Dobro i zanimljivo napisana, sa nenadanim obrtima i mnogobrojnim – ah… reakcijama – koje ne očekujemo.
Preporučujem čitanje “Pogovora i zahvale”, teksta na skoro samom kraju knjige gde se “kriju” vrlo zanimljivi podaci koji dosta toga razjašnjavaju. Ali, ostavite ga za kraj. Kao poslasticu.
Inače, radnja se dešava tokom II svetskog rata i dosta godina nakon njega, a prati dva američka pilota, neke visoke nemačke oficire sa kojima su im se sudbine, igrom slučaja, isprepletale, kao i još neke likove koji se neminovno pojavljuju u dešavanjima koja su pažljivo osmišljena što se može zaključiti kako čitanjem knjige tako i pregledom popisa literature koji je vredan pažnje (49 korištenih izvora).
Možda bi najkraći (dozvoljeni) sažetak mogao glasiti: Sve ima svoj početak i kraj. I kad tad svest i savest prorade bez obzira što su okolnosti njihovog sklanjanja u stranu bile opravdane. Jer, put do pakla je često popločan najboljim namerama koje, usput, znaju i nepovratno da se izgube.
Knjiga “Kuća abecede” ima 456 strana, sa dodatkom čak 467. Meki povez, korice u boji, približnih dimenzija 170 x 100 mm (nemam kraj sebe ništa čime bih taĉno izmerila, pa prosuđujem odokativno). Vredi je pročitati.
Tekst i foto: Tatjana MB; 11.08.2019, Karin (hrvatsko primorje).
Fotografije napravljene mobilnim telefonom (Nokia 3), a obrađene besplatnim aplikacijama Photo & Picture Resize i Add Watermark.
Tekst je napisan na tabletu (Alcatel), direktno u dokumentima na Google Drive – u.